Početna » Događanja 2008-2024 »
DORA obilježila Dan planeta Zemlje u Vukovaru
DORA obilježila Dan planeta Zemlje u Vukovaru
S nestrpljenjem su se štićenici, roditelji, djelatnici i volonteri DORE vozili prema Vukovaru, znajući da će ovaj 23.04. biti nezaboravan.
Posjetili smo područnu školu Lužac, OŠ Dragutin Tadijanović koja proslavlja 50-tu godišnjicu. U PŠ Lužac su nas naši dragi prijatelji ugostili svojim domaćim delicijama onako kako to slavonci rade. Neprekidno su se izmjenjivale slane i slatke delicije pomno odabrane za nas.
Gđa Slavica Siladi (prva DORINA stipendistica, prognanica Domovinskog rata, koja se vratila u svoj Vukovar) – danas učiteljica u PŠ Lužac, s puno entuzijazma i divnih rezultata prenosi najmlađima ljubav prema Domovini, prema znanju i prirodi te ih humanitarno osvještava. Djeca ove škole sudjelovali su u Uskršnjoj akciji "Djeca za djecu DORE" i kao najmlađi humanitarci pomagali svojim manje sretnim vršnjacima iz DORE.
Obilježili smo zajednički Dan planete Zemlje, posadili smo sadnice u eko-vrtu, podijelili učenicima donešene poklone, školskoj knjižnici knjige i poklon za 50-tu godišnjicu, ugodno se družili s djecom, njihovim roditeljima i djelatnicima OŠ kao i svih dosadašnjih godina.
Položili smo vijenac cvijeća i zapalili svijeću za žrtve tog kraja na Križu kod Lušca, odali im počast molitvom.
Uputili smo se u Vukovarsku bolnicu na Mjesto sjećanja. Vođeni kroz ovaj muzej, prošli smo hodnicima i improviziranim bolničkim sobama i ostali bez riječi....
Pošli smo na Ovčaru. Posjet Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata vratio nas je u najstravičnija stradanja nevinih ljudi tijekom rata. Uz nezaustavljivu erupciju emocija preplavio nas je osjećaj iskrenog dostojanstvenog ponosa da je naša Hrvatska slobodna zemlja i da svi mi nikada ne smijemo zaboraviti kako je i s koliko žrtava to postala.
Tiho, sjedinjeni u mislima položili smo vijenac cvijeća i zaplali svijeću, uz molitvu odali počast herojima.
Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, stajali u podnožju Vodotornja, prošetali ulicama Vukovara, a u smiraj dana uz Križ na Dunavu izmjenjivali smo utiske s doživljenog posjeta i obilazaka. Prvi sumrak upozoravao je na povratak u Zagreb. Krali smo vrijeme sa željom što duljeg ostanka uz mirni Dunav čvrsto držeći suvenir golubice u rukama.
Na povratku, svi mi iz DORE osjećali smo izuzetno zadovoljstvo i strastveno domoljublje koje nam je pružila dobrota naših domaćina, povjesna istina Vukovarskog kraja i nepregledna ravnica u svojoj raskoši.
Znali smo da ćemo se vratiti, sa svima iz DORE koji danas nisu bili s nama, podijeliti s njima ovo iskustvo doživljenog... jer Vukovar je zauvijek biti u našim srcima.
Iskreno zahvaljujemo: našim domaćinima, ZgbHoldingu - ZET-u, Školskoj knjizi, Offertisimi, Pounju, Milsingu, obitelji Meštrović-Matić, obitelji Gavez, gđi Humski, gsp Palčecu, mladima HSS-a Dubrava i svima koji su pomogli da u Vukovaru obilježimo DAN PLANETE ZEMLJA i bez kojih ne bismo bili bogatiji za ovo prekrasno iskustvo.
Posjetili smo područnu školu Lužac, OŠ Dragutin Tadijanović koja proslavlja 50-tu godišnjicu. U PŠ Lužac su nas naši dragi prijatelji ugostili svojim domaćim delicijama onako kako to slavonci rade. Neprekidno su se izmjenjivale slane i slatke delicije pomno odabrane za nas.
Gđa Slavica Siladi (prva DORINA stipendistica, prognanica Domovinskog rata, koja se vratila u svoj Vukovar) – danas učiteljica u PŠ Lužac, s puno entuzijazma i divnih rezultata prenosi najmlađima ljubav prema Domovini, prema znanju i prirodi te ih humanitarno osvještava. Djeca ove škole sudjelovali su u Uskršnjoj akciji "Djeca za djecu DORE" i kao najmlađi humanitarci pomagali svojim manje sretnim vršnjacima iz DORE.
Obilježili smo zajednički Dan planete Zemlje, posadili smo sadnice u eko-vrtu, podijelili učenicima donešene poklone, školskoj knjižnici knjige i poklon za 50-tu godišnjicu, ugodno se družili s djecom, njihovim roditeljima i djelatnicima OŠ kao i svih dosadašnjih godina.
Položili smo vijenac cvijeća i zapalili svijeću za žrtve tog kraja na Križu kod Lušca, odali im počast molitvom.
Uputili smo se u Vukovarsku bolnicu na Mjesto sjećanja. Vođeni kroz ovaj muzej, prošli smo hodnicima i improviziranim bolničkim sobama i ostali bez riječi....
Pošli smo na Ovčaru. Posjet Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata vratio nas je u najstravičnija stradanja nevinih ljudi tijekom rata. Uz nezaustavljivu erupciju emocija preplavio nas je osjećaj iskrenog dostojanstvenog ponosa da je naša Hrvatska slobodna zemlja i da svi mi nikada ne smijemo zaboraviti kako je i s koliko žrtava to postala.
Tiho, sjedinjeni u mislima položili smo vijenac cvijeća i zaplali svijeću, uz molitvu odali počast herojima.
Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, stajali u podnožju Vodotornja, prošetali ulicama Vukovara, a u smiraj dana uz Križ na Dunavu izmjenjivali smo utiske s doživljenog posjeta i obilazaka. Prvi sumrak upozoravao je na povratak u Zagreb. Krali smo vrijeme sa željom što duljeg ostanka uz mirni Dunav čvrsto držeći suvenir golubice u rukama.
Na povratku, svi mi iz DORE osjećali smo izuzetno zadovoljstvo i strastveno domoljublje koje nam je pružila dobrota naših domaćina, povjesna istina Vukovarskog kraja i nepregledna ravnica u svojoj raskoši.
Znali smo da ćemo se vratiti, sa svima iz DORE koji danas nisu bili s nama, podijeliti s njima ovo iskustvo doživljenog... jer Vukovar je zauvijek biti u našim srcima.
Iskreno zahvaljujemo: našim domaćinima, ZgbHoldingu - ZET-u, Školskoj knjizi, Offertisimi, Pounju, Milsingu, obitelji Meštrović-Matić, obitelji Gavez, gđi Humski, gsp Palčecu, mladima HSS-a Dubrava i svima koji su pomogli da u Vukovaru obilježimo DAN PLANETE ZEMLJA i bez kojih ne bismo bili bogatiji za ovo prekrasno iskustvo.
