HUMANITARNA ORGANIZACIJA DORA


Ulica kralja Zvonimira 17
10000 Zagreb
telefon 385-1-5804-300
tel/fax. 385-1-5804-333

dora@dora.hr

RAČUNI

Kunski račun
ZAGREBAČKA BANKA d.d.
HR2323600001101411967

Devizni račun
SWIFT CODE ZABA HR 2X
IBAN HR 4723 60000 1500 257396

OIB: 44808002816
MB: 0211788 
Početna » Događanja 2008-2016 » DORA posjetila GUNJU 17.srpnja, 2014., potpisano 12 Ugovora za stipendije u vrijednosti 70.000 kn

DORA posjetila GUNJU 17.srpnja, 2014., potpisano 12 Ugovora za stipendije u vrijednosti 70.000 kn

 
 
Prihod prikupljen na DORINOM humanitarnom bowling turniru održanom 3.lipnja u Green Gold centru u Zagrebu,  bio je dovoljan za osam godišnjih stipendija, te  dodatno četiri sponzorirane stipendije omogućili su dodjelu  ukupno 12 godišnjih stipendija najpotrebnijim srednjoškolcima i studentima  s poplavljenog područja Gunje u ukupnom iznosu od 70.000 kuna.

Predstavnike  DORE  i firme Pevec d.d.   su  pred  osnovnom školom  Antun i Stjepan Radić srdačno dočekali   ravnatelj,  Stipica Mišura  uz riječi dobrodošlice,  njegova suradnica Senka Klišanić, profesorica engleskog jezika uz  druge djelatnike škole i prijatelje. Također su tu bili  budući Dorini stipendisti sa  svojim roditeljima i članovima obitelji, te Slavica Škrobo-Siladi, jedna od prvih Dorinih stipendistica iz davne 1991.godine, kad je i sama bila  prognanica u Zagrebu, te je uz Dorinu stipendiju uspješno završila fakultet i danas je  učiteljica razredne nastave u OŠ Dragutin Tadijanović Vukovar, Područnoj školi Lužac.  O tom periodu je sama napisala vjerodostojan prilog koji je objavljen u monografiji
„DORA – deset godina dobrote na djelu od 1991. do 2001.“  
Kao dugogodišnja Dorina volonterka   odmah se  uključila pomoć ovu plemenitu  akciju zajedno sa   kolegicom  Senkom  i uz veliko zalaganje ravnatelja škole, uspjeli su prikupiti podatke  o postradalim i raseljenim školarcima  kojima je pomoć najpotrebnija a sami još nemaju uvjete povratka u Gunju.

Teško je bilo vidjeti otučeni betonski kostur škole čije cijelo prizemlje je sablasno zjapilo  bez ikakvog traga života, zidovi natopljeni prljavštinom i vlagom tako da odmah poželiš prestati  udisati taj  vonj i kontaminiranu mikro-prašinu i doći do  friškog zraka. U tom prvom šoku od prizora kao iz filmova pažnju su nam odvukle duboko emotivne  riječi  ravnatelja škole  i Senke opisujući  svaki kutak  njihove škole pojašnjavajući što je sve uništeno: knjižnica, kuhinja s blagovaonicom, kabinet fizike, kemije, stranih jezika, dva kabineta za rad sa djecom sa posebnim potrebama, učionica za pred školarce, sportska dvorana, pet učionica za razrednu nastavu, sanitarni čvor i sve pomoćne prostorije. Pored toga su poplavljene i sve prostorije u dislociranoj zgradi  škole u Gunji i u područnoj školi u Rajevu Selu. Poplava je prizemlje škole devastirala u potpunosti jer je voda visine do dva metra napravila jezero oko škole tako da je ravnatelj čamcem ušao na prvi kat, razbio prozor  i spasio dokumente iz zbornice koja  srećom nije bila u prizemlju.
Ova osnovna škola je  ponos Gunje jer je kao eksperimentalna škola  uvela e – Dnevnik  podržan od CARNet mreže,  imala je status  Eko škole i dičila se zelenom zastavom,  te lani osvojenom nagradom za najljepši školski vrt koji su ponosno uređivali njenih 350 đaka.

Tugu roditelja, njihove zebnje i strahove pred neizvjesnom budućnosti glede obnove njihovih domova, nemogućnost školovanja  djece,  posljedice iznimnih  osobnih  tragedija koje su proživjeli i podijelili s nama, zasigurno nikada nećemo zaboraviti. Teška kao kamen oko vrata je činjenica da je devedeset posto radno sposobnih stanovnika  Gunje  nezaposleno što  ne ulijeva veliki optimizam u brzi oporavak bez obzira na planiranu pomoć pri obnovi.
 Usprkos tome  djeca su bila sretna što će nastavit svoje školovanje a to se vidjelo u  njihovim osmijesima zbog dodijeljenih stipendija, te su  unijeli vedro raspoloženje u naše kratko druženje.

Uputili smo se na  prvi kat škole koji je ostao pošteđen devastacije od poplave gdje se nalaze  samo školske učionice i  dvorana  gdje je ravnatelj Stipica Mišura supotpisao ugovore bez bilo kakve obveze za školu , dok je Jadranka Granić, predsjednica Dore kratko predstavila ciljeve I djelatnost Dore od 1991.godine te potpisala obvezu mjesečne isplate svakom stipendistu 500 kn ili 700 kn na njihov osobni račun, već prema želji donatora. Gospodin  Darko Šket, predsjednik Uprave firme Pevec d.d.  je bio presretan kad je upoznao Ivanu i Mirsada, buduće stipendiste Peveca d.d., koji će pohađati  srednje škole u Županji a dobivati će mjesečne uplate  preko Dore za narednu godinu dana. Uzorna učenica Danijela iz višečlane  obitelji je dobila sponzoriranu stipendiju od  Učilišta Sesvete –Učilišta za obrazovanje odraslih, a studentica matematike u  Osijeku, Sanja , koja je na veliku žalost ostala bez oba roditelja dobila je stipendiju od gospođe Bernarde R. dugogodišnje Dorine donatorice.  Gore navedenim stipendistima kao i  ostalima: Albanu, Adellisi, Leu, Hamidu, Katarini, Dejanu, Ekremu i Lauri  želimo da što prije zaborave proživljene tragedije i traume i da dobro uče, druže se sa svojim vršnjacima  i bore se za  svoju budućnost.

Veselimo se što je ravnatelj škole  dao obećanje  da će u rujnu  stipendisti i drugi školarci sa svojim  profesorima  iz Gunje posjetiti Zagreb te iskoristit  mogućnost besplatnog  prijevoza vlakom do Zagreba gdje će im Dora  zajedno sa Pevecom d.d. i  drugim donatorima organizirati lijep i koristan boravak u Zagrebu.

Nakon odlaska iz OŠ prošetali smo i Gunjom. Nismo mogli niti zamisliti razmjere tragedije i nesagledive posljedice poplave koje se najbolje vide u nepreglednom sivilu . Žitelji Gunje sami obnavljaju svoje kuće ako uopće ima i najmanja mogućnost da se išta može spasiti. Nama se činilo da je gotovo svaka kuća za rušenje.

S profesoricom Senkom smo obišli i njenu kuću u kojoj je uništeno dakle sve, bila je do krova pod vodom a još  čeka  procjenu štete da bi se počelo sa obnovom. Vlasnica je bila prisiljena kao i ostali Gunjani   o svom trošku sama  iznosit krš nakon povlačenja vode, sve oprati od fekalija i mulja  i ono najteže a to je odstranit tj. otuć žbuku sa svih zidova.  Obećana pomoć u  alatu, isušivačima ,   kantama, krpama, deterdžentima, rukavicama i svemu ostalom još nije došla niti nakon više od mjesec dana. Kostur od kuće zjapi potpuno prazan u sivilu i vlazi dok je  jedino jedan  lijepi luster ostao na  stropu,  koji kao da ipak pruža neku utjehu i nadu jer podsjeća da je tu živjela jedna vrijedna obitelj. Senkine susjede  prekoputa  su nas ugostile u očišćenoj garaži, jedinom prostoru gdje se moglo boravit i nismo smjeli otići a da ne popijemo  kavu skuhanu na plinskom kuhalu. Kao  stolice  su dobro poslužili  prazni plastični galoni za vodu dok im kao i ostalim mještanima nedostaje  alat  i sredstva za čišćenje.  Do danas im jedino pomaže obitelj i prijatelji te željno očekuju početak obnove, posebno  financijsku i materijalnu pomoć. Što reći  na takvo gostoprimstvo  uz osmjeh i neuništivi optimizam  u takvim nemogućim uvjetima za život,  nego da  to  može podnijeti samo neuništivo, divno, široko slavonsko srce u suživotu sa susjedima iz Bosne koji su već zajedno proživjeli jednu veliku tragediju početkom devedesetih.

Bilo je vrijeme ručku a u Gunji ništa ne radi, nema dućana niti restorana,  nažalost nema niti cike  djece kao niti  cvrkuta ptica iako je bio divan sunčan dan. Ne radi niti pošta pa jedan mještanin samoinicijativno, volonterski o vlastitom trošku preuzima poštu  u Županji i  ubacuje pisma u novopostavljene poštanske sandučiće svojih sumještana koji blješte svojom novinom  i odudaraju od nepreglednog sivila  kuća, drveća i okućnica bez naziva ulica I kućnog broja.

Tako smo svi  otišli  na obrok u nedavno otvorenu pučku kuhinju, vrijednu donaciju Islamske zajednice koja je postavljena  uz samu džamiju gdje ima dovoljno jela i vode za sve posjetitelje Gunje. Mještani su iznimno zahvalni na ovoj vrijednoj donaciji jer je konačno  osigurana hrana  za sve kojima je  nakon teškog fizičkog rada čišćenja i obnove kuća topli obrok  prevrijedan. Grah sa junetinom je bio ukusan a sve je bilo čisto i lijepo servirano u plastičnim tanjurima.

Sa velikom tugom u srcu i snažnim dojmom kako velika može biti ljudska patnja i tragedija, oprostili smo se od naših vrijednih domaćina uz  obećanje da ćemo nastavit našu akciju prikupljanja donacija za dodjelu stipendija narednoj grupi srednjoškolaca i studenata koji se već nalaze na listi čekanja.
Zahvaljujemo se od srca  svim Dorinim sponzorima i donatorima koji su sudjelovali i podržali humanitarni bowling turnir kojim su prikupljena sredstva za stipendiranje 12 najpotrebnijih srednjoškolaca i studenata iz poplavljene Gunje čiji popis se nalazi  OVDJE.

Ujedno pozivamo sve koji žele biti donatori da se uključe svojim prilozima da zajedno osiguramo još stipendija za narednu školsku/akademsku godinu za vrijedne đake I studente iz ostalih poplavljenih gradova i sela lijepe naše Slavonije.     
 
 

 Silvester B.(1994.)
dolazi iz peteročlane obitelji iz Gunje koja živi skromno od obiteljske mirovine. Kuća im je nastradala u poplavi. Oba roditelja su narušenog zdravlja. Silvester je odličan  student. Stipendija  mu  je neophodna u ovom teškom razdoblju života.
 Alen Đ.(rođen 1994.)
Živi sa samohranom majkom u Gunji od socijalne pomoći i majčinog povremenog rada. Alen je uzoran i odličan učenik. Vrlo komunikativan i aktivan u društvenom životu.
 Snježana Đ.  (rođena 1994.)dolazi iz četveročlane obitelji koja  živi skromno u Gunji od socijalne pomoći  i povremenog rada roditelja. Snježana je dobra učenica i vrlo aktivna u društvenom životu lokalne zajednice. Stipendija joj je neophodna za školski pribor i osnovnu odjeću...
 Tamara G. rođena 1996.godine u Splitu, odlična učenica 3.razreda srednje škole u Splitu. Šesteročlana obitelj živi od očeve skromne mirovine, majka nezaposlena, četvero djece se školuje. Prihod po članu je 625,00 kn/mj. Stipendija joj je neophodna za osnovne životne potrebe.
 Hana Ruth L.-rođena 1999. u Rijeci, odlična učenica srednje glazbene škole.  Otac preminuo,šesteročlana obitelj živi od majčine mirovine.
Četvero djece se školuje, najstariji brat nezaposlen. Prihod po članu je 480,00 kn/mj.
 Peteročlana obitelj iz Istre živi skromno kao podstanari, otac jedini zaposlen. Četverogodišnja kći operirala tumor na trbušnoj šupljini, trenutno je na kemoterapiji radi metastaza koje su se pojavile na drugom mjestu na tijelu. Neophodna im je novčana pomoć za najosnovnije životne potrebe i lijekove za kćer.
Peteročlana obitelj iz Virovitičko-Podravske županije  živi izrazito skromno pošto su oba roditelja nezaposlena. Jedina stalna primanja su dječji doplatak i socijalna pomoć čija sredstva nisu dovoljna za školovanje troje maloljetne djece. Potrebna im je novčana pomoć za najosnovnije životne potrebe, higijenske potrepštine i školski pribor.
 
Umirovljena baka iz Zagreba skrbi o troje unučadi, od kojih se dvoje još školuje.Žive od skromne bakine mirovine i  socijalne pomoći. Nemaju ni najosnovnije za život, pred isključenjem im je struja i plin.Neophodna im je pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama.
Studentica II.godine fakulteta u Puli, živi kao podstanar u stanu u kojemu je nedavno radi prije napravljenih dugova isključena struja te joj je time otežano učenje.  Njena teško bolesna majka živi od invalidske mirovine od 900 kn što joj nije dovoljno za troškove života,lijekove i školovanje kćeri. Neophodna im je financijska pomoć i pomoć u higijenskim potrepštinama.
Peteročlana obitelj iz Siska s troje  malodobne djece živi u podstanarskom stanu. Otac, hrvatski branitelj, zaposlen kao građevinski radnik  jedva uzdržava obitelj. Neophodna im je pomoć u hrani, odjeći, obući i higijenskim potrepštinama.

Kumstvo - Stipendiranje


"Dobročinstvo je jedino blago koje se povećava dijeljenjem".
Cesare Cantu